Uzvišenog Allaha se svako mora bojati, jer je Allah obećao tešku kaznu onima koji su Mu neposlušni. Kada bi insan znao da neće biti pitan za počinjene grijehe, svako bi ih, bez imalo stida, činio. Iz ovog razloga Allah Uzvišeni nije nikome dao obećanje da ga je oslobodio Džehennema. Ali niko ne smije izgubiti nadu u Njegovu milost. Kada bi čovjekovi grijesi bili veliki poput svemira, opet je Allahova Milost veća. Ko učini tevbu - pokajanje za svoje grijehe i nemarnost, naći će da je Allah Tevvab - Onaj koji mnogo prašta... Osim Allahovih Pejgambera nema nikoga a da nije griješnik.

Stalno činiti grijehe i ustrajavati u griješenju, a ne činiti tevbu, dovu i ne biti ponizan, može uzrokovati pad u kufr - nevjerstvo.

Stalni grijesi, iako su mali, kod Allaha Uzvišenog postaju veliki. Zato će insan, ukoliko ustraje u griješenju, natovariti na sebe veliku štetu. Jedan od aspekata ove štete je osjećati se sigurnim od Allahove kazne. Onaj koji ustrajava u griješenju (ne čini tevbu) osjeća se bezbjedno od Allahove zamke. Uzvišeni Allah kaže: "Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji." (El-A'raf, 99)

Bezbjedno se osjećati od Allahove kazne produžetak je u griješenju, neosvrtanju na Allahove naredbe i na poslušnost Njemu Uzvišenom. Ukoliko insan ne učini tevbu za svoje grijehe, i ne osjeti pokajanje, grižnju savjesti, te potom ustraje u griješenju, to je znak gubljenja vjere - imana. Zato se svi, nakon počinjenog grijeha moramo pokajati i Allaha moliti: “Ja Rabbi, za sve grijehe koje sam počinio ja se kajem. Kamo sreće da ih nisam počinio. InšaAllah više ih neću činiti”

Ovako ćemo iz dubine duše moliti.

Sigurno se vara onaj koji misli da je spašen zato što čini puno ibadeta, namaza, posta itd., - onaj koji se u svoja djela pouzda. Pa insan, koliko god da je ibadeta učinio, šejtan ga je u tome nadmašio. Propast Iblisova i jeste u tome što se pouzdao u svoja djela. To ga je uzoholilo i osililo. Videći svoja djela i oslanjajući se na njih, on posta upropašten... Uzvišeni Allah u Suri El-Kehf kaže: "Reci: Hoćete li da vas obavijestim o onima koji najviše štetuju u svojim djelima. O onima čiji je trud bio uzaludan u ovozemnom životu, a računaju da oni rade dobra djela.”

U djelima islamskih klasika spomenute su tri vrste tevbe:

1. Individualna tevba,

2. Tevba sa imamom, u džemaatu, u džamijama ili na vjerskim skupovima,

3. Tevba sa muršidi - kâmilom (potpunim vodičem na ruhanijetskom putu).

Prvu i drugu tevbu činili smo više puta. Posebne promjene nismo doživjeli. Nismo ostali ustrajni. Treća vrsta tevbe je pokajanje držeći se za ruku (bej’at - prisega) potpunog din-alima, muršidi kâmila, koji je ustrajan u Šeri’atu i okićen sunnetom Resulullahovim.

Insan ima dušmane koji ga od Allaha odvlače, i u grijehe uvlače. Tri su vrste ovih dušmana. Prvi najljući, najskriveniji i najopasniji jeste njegov nefs-ego. Uzvišeni Allah u 16. ajetu Sure Kâf kaže: "Mi smo stvorili čovjeka i znamo kakvu mu vesvesu čini njegov nefs.”

U 53. ajetu Sure Jusuf, Uzvišeni Allah kaže: "Ja ne pravdam sebe, ta nefs naređuje zlo, osim onoga kojem se Gospodar moj smiluje."

a u 40. i 41. ajetu Sure En-Nâziat Uzvišeni Allah kaže: "A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara svoga strepio i nefsa od prohtijeva uzdržao, Džennet će boravište biti sigurno.”

Nefs nikome ne daje prednost nad sobom. Zato nevjernici nisu imali snage da prihvate poslanike, objašnjavajući to time da su poslanici samo obični ljudi poput njih. Tako je nefsu i danas najteže ukabuliti učitelja - muršida, objašnjavajući to time da je muršid obični čovjek, poput drugih. Međutim, nisu znali da su poslanička srca svjetiljke blistave koje put obasjavaju. U 45. i 46. ajetu Sure El-Ahzab, Uzvišeni veli: "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš Allahu, i kao svjetiljku koja sija.”

A muršidi - vodiči duhovnog puta - su varisi - nasljednici Poslanika. I njihova srca spoznajom i ljubavlju sijaju i kao magnet privlače srca murida. Muršidi jesu ljudi, ali, ljudi - muttekije - Bogobojazni, muhsini - koji robuju Allahu kao da ga vide, a Allah je upravo sa muttekijama i muhsinima. U zadnjem ajetu Sure En-Nahl, Uzvišeni Allah to ističe: "Zaista je Allah sa onima koji su bogobojazni i koji su dobročinitelji” (Muhsinun)”

I upravo, jedino je to kvalitet koji ih naspram drugih ljudi odlikuje, ništa drugo. Uzvišeni Allah u Suri Hudžurat ističe da su takvi kod Njega najugledniji. Nefs, dakle, želi da bude iznad svih ostalih i da, napokon, dospije na sami vrh oholosti, da poput faraona, sebe božanstvom proglasi.

Drugi naš dušman je šejtan. Njegovo neprijateljstvo je očito, stoga ga nema potrebe posebno pojašnjavati.

Na trećem mjestu je loš drug. Pejgamber, a.s., je rekao: “Čovjek je na vjeri svoga prijatelja.” Insan nije ni svjestan kako se na njega prenose osobine njegovog prijatelja.

U našem vremenu, ovi dušmani su naoružaniji sa podvalama. Naša snaga i upornost, često nam nisu dovoljni da ih pobijedimo. Imamo potrebu za dodatnom snagom, za nekim ko je u vjeri jak i stabilan. Sa njegovom podrškom izbavit ćemo se iz dušmanskih kandži, pošto je Allahova, milost i pomoć uz njega. Allah, je ovo naše stanje znao, pa je nakon preseljenja Resulullaha, slao muslimanima Svoje vojnike. Zato trebamo iskoristiti podršku Allahovih vojnika - pejgamberskih nasljednika, da se od dušmana koji nas na Allahovom, putu presreću, zaštitimo. Svakako to i jeste želja i zadatak Allahovih vojnika, da muslimane potpomažu protiv dušmana.