Vezivanje za muršida, ili davanje bej'ata, je praksa iz poslaničkog doba i doba pravednih halifa. O prisegi (bej’atu) govori se u suri Feth i suri Mumtehine. Mnogo je vjerodostojnih hadisa koji govore o neophodnosti bej’ata. U hadisima stoji da će oni koji umru bez bej’ata umrijeti džahilijetskom smrću – smrću neznalice. Onaj koji se srcem ne poveže za Allahovo uže, tj. srca iskrenih, biće uskraćen za mnoge dobrote, za spoznaje koja se Allahovom milošću, na srce spuštaju. U hadisima nije rečeno da će čovjek bez bejata umrijeti kao nevjernik, već kao neznalica.

Onaj koji nije pod bej’atom, uveliko je uskraćen u osjećanjima ihsana. On neće upoznati ruhanijetski svijet i neće osjetiti njegove blagodati. Čovjek se donekle, može sam sa sobom, nositi u svekolikim sferama islama i imana, ali bez bej’ata, u sferama ihsana, nikako. Svakom muslimanu je potrebno vođstvo muršida jer bez ruke muršida, usamljen ne može da dođe do sveobuhvatne spoznaje.

I alimu je potrebna evlijanska ruka, jer će se i on, bez vođstva i bez svijetla u srcu, zanijeti znanjem. Vjera će mu opstajati samo u sferi racija (razuma), a srce će ostati neprobuđeno. Tako neće usvojiti Allahove tedžellijate i neće proći kroz srčane stupnjeve. Strahopoštovanje prema Allahu dž.š., iskrenost, srčani vid (besiret), srčana pronicljivost (firaset) i tome slično, stanja su i spoznaje koja samo srca osjećaju. Takva stanja i spoznaje razum sam po sebi ne osjeća. Za spoznaju tih stanja potrebno je kušanje (zevk).

Moramo znati da je muršid nasljednik-varis Resu-lullahov s.a.v. Njegovi ashabi činili su tevbu individualno, ali su dolazili i Resullulahu s.a.v. da za njih on zatraži oprosta. To je skraćivanje puta. Pejgamberov pogled-nazar, ubrzava srčani put.

Uzvišeni Allah veli: "A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali.  A da oni, koji su se sami prema sebi ogriješili, dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv." (Nisa, 64)

Tako postupa i muršid slijedeći Poslanika s.a.v. izgovarajući riječi tevbe, on sâm za sebe traži oprost od Allaha dž.š., istovremeno tražeći oprost i za muride. Oni koji ovo negiraju i ovo smatraju beznačajnim i bezvrijednim, pa tako su i dvoličnjaci reagirali kada su bili pozvani da dođu Poslaniku s.a.v. da i on za njih oprost zatraži.

"A kada im se kaže: 'Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti’, oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju” (Munafikun)

Niko od murida, dajući bej’at i izgovarajući riječi tevbe nije rekao niti govori:“O šejhu, oprosti mi, izbriši mi grijehe, spasi me od džehennema, uvedi me u džennet” Svi znamo da ovaj hak apsulutno pripada Allahu dž.š.

Prema tome, tevba nema nikakve veze sa traženjem oprosta od ljudi. Naprotiv, muršid u prvom redu traži oprosta za sebe, a zatim za vjernike i vjernice kao što je to i Poslaniku s.a.v. naređeno da čini.

"Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice" (Muhammed, 19)

Muršid i murid, držeći se za ruke, zajedno tevbu čine izgovarajući:

“Ja Rabbi, za sve grijehe

koje sam počinio ja se kajem.

Kamo sreće da ih nisam počinio.

InšaAllah više ih neću činiti”

Muršid voli ovaj ummet i zato za njega traži oprost, a to je najplemenitije svojstvo evlija.

"O oče naš - rekoše oni - zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo zaista zgriješili. Zamoliću Gospodara svoga da vam oprosti - odgovori on - jer On prašta i On je Milostiv” (Jusuf, 97-98)

Ko je ispravno shvatio bej'at - prisegu i tevbu sa muršidom, on će ispravno shvatiti i teslimijjet – poslušnost prema muršidu. Muršid je Allahov vojnik. Naoružan je Allahovim dž.š oružjem. Srce mu je ispunjeno spoznajom i ljubavlju. Ne naređuje ništa osim šerijat, budno nad njim bdijući. Muridi mu se pokoravaju sve dok je on pokoran Allahu dž.š. i Njegovom Poslaniku s.a.v. Zbog toga ga muridi vole i slijede.

Kad je Ebu Bekr Es-Siddik postao halifa rekao je: “Sve dok sam u pokornosti Allahu i Poslaniku dužnost vam je da mi budete pokorni, jer, Allah od vas to traži . Ako ja skrenem sa staze, neka me niko ne slijedi”. Kao što su se vjernici pokoravali halifi, tako se i muridi pokoravaju muršidu. Zar Allah dž.š. ne naređuje da budemo pokorni svojim predstavnicima – ulul emru?

“Pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim (ulul – emr)" (Nisa, 59)

A ko je ulul - emr ako nisu muršidi kamili? Ko ne razumije bej’at, tevbu i teslimijjet na način kako je izloženo, uskraćen je velike blagodati. Svi zazivamo džemaat a slabo smo spremni da emiru-zapovjedniku budemo poslušni. Pa može li džemaat biti bez imama? Komentarišući hadise o bej’atu, koje bilježi Muslim, En-Nevevi naglašava da je bej’at farzi ajn, tj. stroga obaveza svakom muslimanu i muslimanki. Evlijanska ruka za bejat je najpreča.

Ukoliko smo spriječeni da posjetimo muršida, tevbu ćemo izgovoriti, i uputstvo o osam šarta dobiti od njegovih vekila (opunomoćenika). Njima ćemo se obratiti, oni će nas uzeti za ruku, učinit ćemo bej’at (muškarci kod vekila muškaraca, a žene kod vekila - žena) izgovarajući riječi tevbe.