Krivovjerje (sujevjerje ili praznovjerje) je svaki oblik vjerovanja koje se ne temelji na Kur'anu i sunnetu. Svako odstupanje od Objave je krivovjerstvo. Kada god narod zaboravi Objavu javljaju se različiti krivi putevi. Ranije smo konstatirali da čovjek nosi iskonsku potrebu za Objavom. Ako on nema dodira sa Objavom, on mora nekog slijediti u vjerovanju, običajima, ponašanjima, itd.

Tako nastaju različiti oblici praznovjerja. Drugim riječima kazano, čovjek mora svoje ponašanje, običaje i uvjerenja temeljiti na Božijoj objavi ili nečemu drugom.

Jedan od oblika krivovjerstva je astrologija. Astrologija je vrlo star fenomen i mnogi narodi su se bavili astrologijom. Astrolozi su bili vrlo cijenjeni ljudi, posebno na dvorovima kraljeva. Na bazi toga je nastao i horoskop. Vjerovanja u takve i sve druge vrste proricanja su u potpunoj suprotnosti sa temeljima islama:

- Osnovno pravilo je da niko ne zna gajb osim uzvišenog Allaha. Budućnost je gajb. Allah nikome ne otkriva gajb osim nekim poslanicima. On je Znalac tajne, pa ne otkriva Svoje tajne nikome, osim onome kojim On zadovoljan je da Mu poslanik bude. (72:26-27)

- Poslanik, a.s., je ukazivao da je astrologija u svojoj suštini laž. Govorio je da astrolozi lažu kad istinu iznose. Lažu zato što ne znaju da li je to sigurno istina. Dešava se da nekada pogode nešto pa se proširi vijest da sve znaju.

Kada narod ili pojedinac zapadne u kriznu situaciju ili nastanu nestabilna vremena (npr. rat) počinju se pojavljivati ovi proroci sudbine. Narod u takvoj situaciji pribjegava pronalaženju izlaza, ili želi na trenutak odahnuti od patnji koja ga stišću. Ovi proroci se obično pojavljivaju kao sveznalice,  oni koji znaju rješavati sve probleme. Tako se pojavljivaju različiti oblici krivovjerstva (bacanje graha, gledanje u findžan, gledanje u dlan itd.)

Sve je ovo zabranjeno jer nema nikakvog uporišta u Objavi. Direktan razlog nastajanja sujevjerja je nevjerovanje ili slaba vjera u kader (Božije određenje). Vjerovanje u kader je temelj našeg imana. U hadisu se spominje da kada bi čovjek podijelio zlata koliko je brdo Uhud ne bi mu bilo primljeno dok ne povjeruje u kader. Ovakva Poslanikova poređenja ukazuju nam na važnost naše ubjeđenosti u kader. Obraćanjem za pomoć gatarima narušava se  temelj vjere, odnosno, vjerovanje u kader.

Predskazivanje zlih znakova

Predskazivanje zlih znakova po nekim stvarima, mjestima, osobama i sl. bilo je, i još je uvijek aktualno sujevjerje. Poslanik, a.s., je kazao da je etira širk. Etira je vjerovanje da neko oglašavanje ili cviljenje životinja donosi nesreću. Predislamski Arapi su vezali svoje sudbine za let ptica, otuda je ova riječ vezana za lošu sudbinu. Kur'an je često upotrebljava: „Tettajjerna bikum - A oni rekoše: Slutimo da nam s vama zla kob dolazi. (36:18)

Predskazivanje zlokobnih znakova nema utemeljenja u nauci niti u stvarnosti, već je to bolest  i sujevjerje. Traženje nekakvih zlih znakova na nekim mjestima, vremenima i u nekim predmetima i bićima je slabost kojoj se vjernik ne smije prepuštati a posebice ako je to vezano za neku našu odluku ili kada nešto trebamo uraditi. Poslanik, a.s. je kazao: Niko nije slobodan od tri stvari: sumnje, predskazivanja zlih znakova i zavidnosti. Pa ako imaš sumnju nemoj juriti za njom; ako imaš loše predskazanje, ne obraćaj pažnju na nj; ako zavidiš, nemoj prelaziti granicu! (Taberani)

Kad je riječ o praznovjerju, vidjeli smo da je svaki oblik zabranjen. Ako želimo bolje razumjeti razloge ovakve kategoričnosti zabrane praznovjerja u islamu trebamo obratiti pažnju na slijedeće:

1.    U islamu jedino Allah propisuje ibadete, određuje šta je halal a šta haram. To je stub vjere islama. Takvo razumijevanje vjere nemamo kod drugih. Naprimjer: jevreji svoje svećenike uzimaju za božanstva koja su im propisivala propise.
Ako ovo imamo na umu, stalno se moramo obraćati Objavi, sve mjeriti po Objavi. Vjernik nema potrebe da se obraća bilo kome kada su posrijedi propisi koji se tiču ibadeta.

2.    Budući da niko ne može propisivati u vjeri osim uzvišenog Allaha, onda se vjernik direktno obraća svom Gospodaru. Svaka vrsta posredništva u ibadetu je zabranjena. Svaki vid posredništva koji narušava našu komunikaciju sa Allahom je zabranjen.

3.    Hadis La rehbanijjete fil islam, mnogi prevode u značenju da nema posredništva u islamu. Često se ovo zlouptrebljava pa svako sebi daje pravo da može donositi fetve, rješavati teška akaidska pitanja itd. Istina je da islam ne poznaje svećenstvo ali isto tako je i istina da islam visoko pozicionira učene ljude.

Postoji još jedno mišljenje za značenje pojma rehbanijjeh u predmetnom hadisu, da su to djela i poslovi kaluđera koji su bili krajnji isposnici u svojim životima. Taj njihov asketizam je bio reakcija na opšte stanje u društvu. Ovim hadisom Poslanik je osudio takvo poimanje života.