Voljeni Poslanik, a.s., je počeo odgajati ljude sa sohbetom, a što je rezultiralo iznenađujuće brzom širenju islama. Te ljude koji su odgajani kroz druženjem sa njim (sohbetom) i koji su na kraju postali najčasnija generacija koja se ikad pojavila, zovemo Ashab-i Kiram (Plemeniti Ashabi), a jedno od značenja ovog izraza je i "oni koji su odrasli i sazreli u druženju". Gospodar svih svjetova druženje ili sohbet gleda posebnim pogledom. Mu'minima, koji su zajedno u sohbetu radi učenja islamskog ahlaka i uspostavljanja bratskih veza, te da bi se kolonuli razjedinjenosti i neslaganja, čak i meleci zavide. Ukoliko se čovjek bude okoristio od ovakvih sohbeta, spasit će se niskosti i vinut će se na visoke stepene. Zbog ogromne važnosti sohbeta velikani su kazali: „Naš put je put sohbeta“. Zbog toga, onaj ko napusti sohbet napušta put kojim su išli velikani. Uz to trebamo još znati da je sohbet sunnet-i muekkede (pritvrđeni sunnet).

Sohbet (druženje) o kojem ovdje govorimo, iako se na prvi pogled ne vidi da nema mnogo razlike od bilo kojeg drugog druženja, sa sobom ipak nosi neke posebnosti. Ono što treba spomenutu prije svega jeste cilj sohbeta. Cilj sohbeta je postizanje Allahovog zadovoljstva, oživljavanje srca, duhovno napredovanje, usavršavanje lijepog ahlaka i edeba i stjecanje potrebnog znanja o vječnoj kući. Zatim, onaj koji drži sohbet (koji govori), to treba i pokazivati svojim ličnim primjerom.

Na sohbetu se ne priča o dunjaluku; ne bi se trebalo o tome pričati. Ne priča se o politici, životnom standardu i drugim bespotrebnim poslovima. Nikako se neće dozvoliti i tolerisati besmislice, ogovaranja i prenošenje tuđih riječi, te drugi postupci suprotni vjeri...

Druga važna osobina sohbeta jeste i pitanje s kim se čini sohbet, tj. s kim se druži. Velikani su to sažeto objasnili kroz slijedeću rečenicu : „Ako nisi u stanju da se družiš sa Allahom, onda se druži sa onim ko je u stalnoj vezi sa Njim.“ Na ovakvom jednom mjestu gdje se čini sohbet, dobro treba slušati onoga koji priča i motriti na riječi koje bude srce.

Ko god je došao u prisustvo Pejgambera, a. s., s jedne strane bio je osvijetljen korisnim znanje, a s druge strane od njega je otišao ogrćući se lijepim ahlakom i edebom. Dakle ukoliko budemo slijedili gore spomenute edebe i mi ćemo zadobiti nagradu kojoj stremimo.

U čovjekovom srcu se nalaze tri vrste ljubavi. Ljubav prema dunjaluku, ljubav prema ahiretu i ljubav prema Allahu. Ako osoba na duhovnom putu, uz uslov da radi vazife (obaveze) koje su mu date i uz potpunu iskrenost nastavi sa duhovnim sohbetima, u njegovom srcu neće ostati ljubavi prema dunjaluku, pa čak ni prema ahiretu; njegovo srce će isključivo obuzeti ljubav prema Allahu, a  to i jeste cilj. Onaj ko voli Gospodara svjetova bit će ispravan i ustrajan. Svjesno i sa velikim ushićenjem će ispunjavati svoje robovske obaveze. Na taj način će postati odvažan čovjek, pošten trgovac ili zanatlija, zahvalan učenjak, pravedan doktor odnosno inžinjer; znači postat će pravedan, saosjećajan i uzoran građanin. Onaj koji zarađuje na halal način, on će biti dostojan pažnje i poštovanja.
Još jedna od važnih osobenosti sohbeta jeste i to da će ljubav prema Allahu prouzrokovati da sva stvorenja zavoli. Ova ljubav je neobjašnjiva i ne može se precizno opisati. Ona se živi i živeći spoznaje, a suze se smatraju jednim od jasnih izraza ove ljubavi. Univerzum i svi mi smo djelo  ljubavi. U jednoj hadis-i kudsijji Allah, dž.š., kaže: „Da tebe nije bilo, ne bih ni univerzum stvorio”. Allahov Habib (voljeni), Muhamed, a.s., je razlog stvaranja svega sto postoji. To znači da je svemir stvoren iz ljubavi, aška, muhabbeta. Cilj ljubavi je da volimo Allaha, Njegovog Poslanika i Njegove prijatelje (evlije). Ljubav nije riječima, ona znači požrtvovanje, predanost, sabur, slijeđenje i vezanost srcem.

Onaj koji želi zadobiti ovakvu ljubav biva iskušavan sa mnogo različitih iskušenja. Takva osoba se ispituje i iskušava sa imetkom, djecom, životom, ukratko sa svime što posjeduje. Njegova ljubav se mjeri njegovom izdržljivošću, snagom, saburom i zadovoljstvom onim što ga pogodi. Ako sve ovo savlada ,na kraju mu se stavlja kruna muhabbeta.

Nikako ne bi trebali zaboraviti da ljubav prema evliji, vodi ljubavi prema Poslaniku, a.s., a ljubav prema Poslaniku, a.s., vodi ka ljubavi prema Allahu, dž.š. Temelj ovoga jeste da osoba bude i zahiren i batinen (tj. i tijelom i dušom) u sohbetu.

Da nam Plemeniti Gospodar podari istinsku ljubav...