Koliki hizmet - tolika nagrada
Autor S. Muhammed Sâki Hašimi
Iz jasne Knjige našeg Uzvišenog Gospodara saznajemo da On Uzvišeni nije ništa stvorio bez cilja i svrhe. U svakoj stvari leži mudrost njenog stvaranja, počevši od najstinije čestice pa sve do velikih nebeskih tijela i planeta. Sve je stvoreno s mjerom i u savršenom skladu. Čovjek je napredovanjem u nauci saznao mudrosti stvaranja određenih stvorenja i tajne njihove svrhe. Sada znamo da sve stvoreno u sebi sadrži mudrost postojanja; kako rastinje u dubinama oceana, tako i sićušni insekti koji žive na njegovoj površini.
Kada se uništi neka vrsta biljaka ili životinja, koja se na prvi pogled čini beznačajna, odmah nastane poremećaj ravnoteže u prirodi. Neka druga vrsta ne može zamjeniti postojanje prvobitne vrste, jer ne ispunjava cilj i svrhu njenog postojanja. Upravo iz tog razloga se danas poduzimaju određene mjere za zaštitu biljnih i životinjskih vrsta kako bi se očuvala ravnoteža prirode.
Ovdje se nameću sljedeća pitanja: Zašto današnji čovjek, koji nastoji proniknuti i shvatiti uzrok postojanja svega stvorenog, ne razmišlja o uzroku svoga postojanja? On vidi da sve stvoreno u univerzumu ima svrhu i cilj svoga postojanja, ali zašto ne istražuje svrhu i cilj svoga bivstvovanja?
Istina je da sva živa i neživa stvorenja imaju uzrok svoga postojanja. Ako razmislimo o tome da su najsitnija i najjednostavnija živa bića u moru, koja se čak ne vide ni golim okom, stvorena kako bi izvršavala veoma značajne funkcije u ovom svijetu, ne možemo reći da smo mi – kao najčasnija i najsavršenija stvorenja u univerzumu – stvoreni bez ikakvog cilja ili svrhe.
Naš Uzvišeni Gospodar, koji je znao čovjekov nemar u odnosu na propitivanje cilja svoga postojanja, potpuno jasno je objavio šta je cilj čovjekovog bivstvovanja: „Ljude i džinove sam stvorio samo da Mi robuju!“(ez-Zarijat, 56) Objašnjavajući melekima razlog čovjekobog stvaranja, On Uzvišeni je rekao: „Na Zemlji ću postaviti Svoga halifu!“ (el-Bekare, 30) Halifu, to jeste: Svoga namjesnika, predstavnika...
Dakle, kada pravimo program za svoj život, moramo obratiti pažnju na ovu temeljnu i najveću istinu. Ona mora biti naša vodilja u pogledu onoga što činimo i kako se određujemo i usmjeravamo.
Čovjek, koji je stvoren kao najsavršenije biće, i koji je odabran za robovanje Gospodaru svjetova, i koji je na ovaj svijet poslan kao Njegov namjesnik – zasigurno nije prepušten samome sebi. Stvoren je da ispunjava velike dužnosti i obaveze hizmeta. Islam je jedina vjera koja objašnjava ove istine i u skladu njih pruža životni program. Mu’min je onaj čovjek koji nastoji da održi čvrstu vezu sa svojim Gospodarom i koji Njegovu vjeru u cijelosti primjenjuje u svom životu. On je shvatio cilj svoga postojanja i ispravno se odredio prema njemu. On se pokorio svome Gospodaru kao i sva druga stvorenja i sve stvoreno u univerzumu, od najsitnije čestice do velikih nebeskih tijela. On se predao Njemu. To je značenje riječi islam. Njegovo srce je pažlivo usmjereno ka izvršavanju Božijih zapovijesti koje se očekuju od njega. Za njega život nije parče vremena koje traje od rođenja do smrti, nego je njiva vječnog Ahireta. On je svjestan da sve što uradi na ovom svijetu ima isti status sjemena koje se baci u zemlju. Ahiret je mjesto na kojem će on ubrati plodove svoje sjetve.
Ukoliko pogledamo činjenice s ove tačke gledišta, može se reći da život jednog mu’mina predstavlja hizmet. Mu’min prvo robovanjem i ibadetom čini hizmet svom vječnom životu. Trudi se da postigne dobrote i ljepote Ahireta u skladu Božijeg govora: „Toga Dana ljudi će se odvojeno pojaviti da im se pokažu njihova djela: onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjet će ga.“ (ez-Zilzal, 6–8) Mu’min čuva Allahove granice zapovijedi i zabrana. I dok sve to čini, on se ne uzda u svoja djela, nego nastoji postići zadovoljstvo, milost i samilost Uzvišenog Gospodara.
Dok radi za svoju budućnost, on ne zaboravlja druge ljude. Ne povlači se od ljudi, već se zbližava s njima. Radi Allaha se trudi kako bi im pružio samo ono što je lijepo. Ličnim primjerom i riječima na pravi put ukazuje prvo svojim bližnjima, a potom i svim drugim ljudima. To je put i ahlak svih vjerovjesnIka (alejhimus-selam) kroz cijelu historiju, a danas tako postupaju potpuni vodiči (kjamil muršidi), osvjetljavajući put muslimana.
Ustvari, lično postojanje jednog mu’mina trebalo bi imati značenje hizmeta. On bi trebao biti insan koji lijepim i skladnim ponašanjem, svojim poštenjem i ljudskošću okreće srca ljudi Uzvišenom Hakku i činjenu dobra, tako da oni za njega kažu: „Sva sreća pa imamo ovakvog čovjeka!“ Aljkavost, nepovjerljivost, neurednost, nemarnost, grubost, neotesanost i slične osobine u međuljudskim odnosima čovjeku ne samo da otežavaju njegovu budućnost, nego i druge ljude odvraćaju od islama.
Plemeniti Poslanik, s.a.v.s., rekao je: „Najbolji među ljudima je onaj ko im najviše koristi!“ I u mnogim ajetima naše jasne Knjige veoma značajno mjesto zauzimaju zapovijedi i savjeti koji podstiču na korisne i hairli hizmete koje trebamo činiti drugim ljudima. Činiti hizmet ocu i majci, djeci i porodici, a u određenim situacijama i rodbini i drugim ljudima, ispunjavajući njihove potrebe, definisano je šerijatskim propisima koji su poredani u skali prioriteta od farza do mustehaba.
Da bismo ispunili ono čime nas zadužuje naša vjera, nije uvijet samo materijalno bogatstvo. Danas svaki čovjek može uraditi nešto korisno u društvu u kojem se raširilo mnogo pogrešnih stvari. To je toliko široko polje djelovanja – od osmijeha na licu, preko odgoja djece i ispunjavanja potrebe nevoljnika, do lijepog odnosa prema komšijama i tako dalje. Posebno treba obratiti pažnju na činjenicu da se i malom podrškom organizacijama koje provode hairli akcije može ostvariti veliki hizmet. To u današnje vrijeme ima itekako veliku vrijednost.
Ovdje želim ukazati na još jednu važnu činjenicu, a to je da svako onaj kome je omogućeno da čini hizmet drugima svojim materijalnim sredstvima, znanjem ili nekom sposobnošću, mora voditi računa o tome kako ne bi upao u zamku svoga nefsa i šejtana. Kod njega ne smije biti oholosti, nadmjenosti i samodopadljivosti zbog onoga što mu je darovao Uzvišeni Gospodar svjetova, nego mora biti zahvalan na tome i tražiti oprosta za greške koje je počinio prilikom činjenja hizmeta. Samo na taj način njegov hizmet može se spasiti od hezimeta (poraza).
Hadže Ubejdullah Ahrar, jedan od velikih evlija, k.s., rekao je: „Ja ovaj put nisam postigao čitajući knjige o tesavvufu, već čineći hizmet ljudima. Svakome sam činio dobro kojem sam se i sâm nadao.“ Dakle, pored toga što se hizmetom ostvaruje cilj postojanja, njime se postiže i duhovna potpunost.
Neka je Allahov selam, rahmet i bereket na vama!
Share
Komentari
ALLAH RAZI OLSUN
MašAllah...hvala Allahu koji nas počasti sufijskim terbijjetom
RSS feed for comments to this post