Potreba za islamom i njena zloupotreba
Autor S. Mubarek Erol
Islam je posljednja objavljena vjera od Allaha Uzvišenog. Jedna od temeljnih mudrosti naše vjere jeste obavještavanje ljudi o uzroku i cilju njihova dolaska na ovaj svijet. A taj cilj je robovanje Allahu Uzvišenom.
Uzvišeni Gospodar je i ljude i džinne stvorio samo da Mu robuju. Ostala živa stvorenja, koja nemaju razum i mogućnost izbora, kao i sve stvoreno na ovome svijetu, na svojevrstan način spominje i veliča Allaha Uzvišenog.
Komentiraj
Ifrat je prekoračavanje, a tefrit nedostatnost u pogledu ispunjavanja osnovnih normi. I'tidal (umjerenost) predstavlja umjesno i pravovremeno korištenje snage i energije, kojim se ne prelazi granica dopuštenog. Umjerenost znači biti uravnotežen, umjeren i na srednjem putu, odnosno na putu istikameta.
Skromnost je najljepša osobina vjernika. Skromnost, kao vrlinu, najlakše je definisati po njenoj suprotnosti. Kratko rečeno, biti skroman znači ne oholiti se. Oholost je samoljublje i nipodaštavanje drugih. Samoljublje se javlja zbog nepoznavanja svoga „početka“ (‘asl, korijen), a nastaje zbog nepoznavanja Vjere i nemara u odnosu na Allaha Uzvišenog. Onaj ko zna svoj početak – njemu je poznat njegov položaj i mogućnosti i u stanju je da usvoji lijep odgoj i vladanje.
Griješiti, stremiti onome što nije ispravno, skrenuti s pravoga puta ili izgubiti pravac – sve su to stvari koje su svojstvene čovjeku. U jeziku je udomaćena jedna izreka u kojoj se kaže: „Čovjek je, pa griješi.“, koja ukazuje na činjenicu da je čovjeku svojstveno griješenje. Dakle, čovjek griješi. Međutim, da bi na ovome svijetu mogao sačuvati čast i ugled, budući da je stvoren kao čovjek, i da bi postigao sreću vječnoga svijeta – on ne bi smio svjesno griješiti i ustrajavati u griješenju.