Znanjem u propast

image

Vjerovjesnici su Allahovi, dž.š., izaslanici koje je poslao narodu kako bi ih podučili istini. U povijesti oni su narod upoznavali sa Allahom Uzvišenim, s jedne strane, a s druge strane su ličnim primjerom ukazali na put kojim se postiže blagostanje na ovom i vječna sreća na onom svijetu. Oni nisu samo objašnjavali, nego su i lično živjeli u skladu onoga što su proklamovali, kao „najljepši uzor“ ljudima...

Tokom cjelokupne povijesti čovječanstva društvene zajednice koje su od vjerovjesnika prihvatile božanske istine cijelom čovječanstvu su u naslijeđe ostavljale časne tragove i sjećanja, ispunivši dosljedno svoju misiju i zadaću na ovome svijetu. U vremenu i mjestu u kojem su živjeli demonstrirali su mnogobrojne ljepote.

Oni drugi, koji su Allahovoj riječi okrenuli leđa, bili u zarobljeništvu niskih želja svoje duše i šejtanovi saveznici, unatoč civilizacijskim dostignućima koja su ostvarili, u povijesti čovječanstva predstavljaju crnu mrlju. Naime, koje ljepote njihova civilizacija može ponuditi čovječanstvu? Civilizacija koja od ljudi pravi roblje, koja veliča moć i bogatstvo, a ne istinu, i koja čini zulum i nepravdu narodima.

U našoj svetoj knjizi, Kur'anu Časnom, obaviješteni smo šta je bilo sa narodima koji su se oholo uzdali u svoje znanje i moć, zatvarajući uši pred Allahovim pozivom. Vijesti o njima Allah, dž.š., ne prenosi kao povijesne činjenice, nego kao primjer i ogledalo cijelom čovječanstvu, sve do Sudnjega dana.

Jedan od tih naroda bio je i narod Ād. Sagradili su veličanstvene dvorce i cijelu zemlju su ukrasili baščama i vrtovima. Poznate bašče po imenu „Irem“ bile su njihove, kojima nije bilo sličnih niti u jednoj drugoj zemlji. Klesali su velike stijene i dovlačili ih u doline. (Pogledaj suru el-Fedžr, 6-9) Najvjerovatnije to nisu radili snagom svojih ruku, nego su za to posjedovali izvanrednu tehniku. Međutim, njihova materijalna moć ulila im je lažnu sigurnost i učinila da zaborave svoj „robovski“ položaj u odnosu na Allaha. Zbog toga su se uzoholili: „Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jači?" – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih, a i znamenja naša su poricali.“ (Fussilet, 15)

To je bio njihov slučaj premda je među njima bio Hud, a.s., Allahov vjerovjesnik, koji ih je pozivao istini: „Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?" Ja sam vam ,sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući, i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici. Bojte se Allaha i meni budite poslušni! Bojte se onoga koji vam daruje ono što znate: daruje vam stoku i sinove, i bašče i izvore. Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje." Rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, ovako su i narodi davnašnji vjerovali, i mi nećemo biti mučeni." I oni su nastavili da ga u laž utjeruju, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.“ (eš-Šuara, 124-140)

Kada Uzvišeni Gospodar svjetova u Svojoj Knjizi, koju je darovao kao uputu cijelom čovječanstvu, navodi primjer narod Semuda, da li se upozorenja Saliha, a.s., koja upućuje svome narodu, odnose samo na njih? „Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, u vrtovima i među izvorima. U usjevima i među palmama sa plodovima zrelim? Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete. Zato se bojte Allaha i poslušni meni budite. I ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju." (eš-Šu'ara, 146-152)

U primjerima Ada, Semuda i Faraonovog naroda, koji je sagradio piramide još uvijek nepoznatom tehnologijom, kao i mnogim narodima čiji su tragovi civilizacije već izbrisani, a o kojima Kur'an ne govori, uistinu postoji velika pouka. Pogotovo za čovječanstvo koje se uzda u svoja naučna dostignuća, uzdižući svoje znanje i tehnologiju na stepen božanstva. Kada se osvrnemo na primjere drevnih naroda, vidjet ćemo da paranoja u kojoj se nalazi današnji svijet nije ništa novo.

Naravno, povijest se uistinu sastoji od ponavljanja istovjetnih događaja. S jedne strane, ljudi čije su uši za iskonski glas zatvorene i koji su svojim znanjem i tehnologijom obmanjeni, a s druge strane ljudi koji pozivaju istini, suštini, srčanoj prisutnosti i miru.

Prvi čovjek je bio pejgamber i Uzvišeni Allah ga je opremio znanjem o svim imenima, stvarima i pojavama oko njega. Stvarni izvor znanja je Uzvišeni Allah. Gdje može otići društvo koje koristi blagodati i tehniku a zaboravlja Onoga koji je postavio zakone i dao sposobnosti?

Uviđa se da nema potrebe za uništenjem s nebesa kakvo je pogađalo prijašnje narode. Okrećući leđa istinskim znalcima i vodičima i ne usvajajući njihov ahlak, čovječanstvo je sāmo na putu uništenja svoga svijeta.

Znanje, nauka, tehnologija... su apsolutno potrebne i nezaobilazne stvari. Međutim, pod uslovom da budu za hizmet (službu i istinsku sreću) čovjeka. Da povećavaju ljudskost, a ne da odvraćaju od istine niti da šire nasilje...

Neka je na Vas Allahov selam, rahmet i bereket...