Uticaj televizije na brak
Autor S. Muhammed Saki Hašimi
U današnje vrijeme filmski i serijski program koji se nameće gledateljstvu uglavnom je neprikladnog sadržaja. Činjenica da najveći dio tog serijskog programa zauzimaju sapunice je zaista poražavajuća. Da li ljudi uistinu to vole ili to 'trebaju' voljeti, nije tačno definisano. Što se tiče gledalaca, neki sa zanimanjem i ushićenjem gledaju sve što im se nudi, neki opet i nemajući baš mnogo izbora, na kraju odlučuju da se 'odmaraju' uz ovakav program.
Komentara (1)
Već dugo vremena muslimani žive u nesporazumima, nesuglasicama, konfliktima i prepirkama. Koju god zajednicu muslimana na zemlji danas da pogledamo, vidjet ćemo da umjesto napretka ka zajedničkom razumjevanju i putu ka dobru, oni su zapali u mnoge vrste nereda, neslaganja i svađa. Ove nesuglasice, za koje se za većinu njih ne zna odakle i kako nastaju, ne remete samo društveni red i poredak, već one šireći se razaraju i čovjekov duhovni svijet i gase pokornost prema Allahu, dž.š.
Voljeni Poslanik, a.s., je počeo odgajati ljude sa sohbetom, a što je rezultiralo iznenađujuće brzom širenju islama. Te ljude koji su odgajani kroz druženjem sa njim (sohbetom) i koji su na kraju postali najčasnija generacija koja se ikad pojavila, zovemo Ashab-i Kiram (Plemeniti Ashabi), a jedno od značenja ovog izraza je i "oni koji su odrasli i sazreli u druženju".
Uzvišeni Allah u savršenoj harmoniji kosmosa određuje i raspodjeljuje opskrbu svim živim bićima. Savremena naučna istraživanja ukazuju na činjenicu da sve stvoreno, živo i neživo, postoji kao faktor međusobne opskrbe živih bića. Ova savršena harmonija nastavlja postojati sve dok ju čovjek ne naruši svojim djelovanjem. 
Iz jasne Knjige našeg Uzvišenog Gospodara saznajemo da On Uzvišeni nije ništa stvorio bez cilja i svrhe. U svakoj stvari leži mudrost njenog stvaranja, počevši od najstinije čestice pa sve do velikih nebeskih tijela i planeta. Sve je stvoreno s mjerom i u savršenom skladu.
Naša čista vjera, islam, zahtijeva od čovjeka da bude u harmoniji sa samim sobom, ali i sa svim ljudima koji su u njegovom okruženju. Jer samo na taj način on može postići određene vrijednosti. Te vrijednosti nazivamo vrlinama lijepog ahlaka. Čovjeka koji se ukrasio vrlinama nazivamo posjednikom lijepog ahlaka. Ljudi koji ne posjeduju harmoniju sa samim sobom i s ljudima u svom okruženju, ustvari imaju slabost u pogledu svog ahlaka. Vrline lijepog ahlaka usko su povezane s imanom i ibadetom. Cilj lijepog ahlaka jeste ukrašavanje čovjeka lijepim, odnosno čišćenje od ružnih osobina.
Islam je posljednja objavljena vjera od Allaha Uzvišenog. Jedna od temeljnih mudrosti naše vjere jeste obavještavanje ljudi o uzroku i cilju njihova dolaska na ovaj svijet. A taj cilj je robovanje Allahu Uzvišenom.
Ifrat je prekoračavanje, a tefrit nedostatnost u pogledu ispunjavanja osnovnih normi. I'tidal (umjerenost) predstavlja umjesno i pravovremeno korištenje snage i energije, kojim se ne prelazi granica dopuštenog. Umjerenost znači biti uravnotežen, umjeren i na srednjem putu, odnosno na putu istikameta.
Skromnost je najljepša osobina vjernika. Skromnost, kao vrlinu, najlakše je definisati po njenoj suprotnosti. Kratko rečeno, biti skroman znači ne oholiti se. Oholost je samoljublje i nipodaštavanje drugih. Samoljublje se javlja zbog nepoznavanja svoga „početka“ (‘asl, korijen), a nastaje zbog nepoznavanja Vjere i nemara u odnosu na Allaha Uzvišenog. Onaj ko zna svoj početak – njemu je poznat njegov položaj i mogućnosti i u stanju je da usvoji lijep odgoj i vladanje.
Griješiti, stremiti onome što nije ispravno, skrenuti s pravoga puta ili izgubiti pravac – sve su to stvari koje su svojstvene čovjeku. U jeziku je udomaćena jedna izreka u kojoj se kaže: „Čovjek je, pa griješi.“, koja ukazuje na činjenicu da je čovjeku svojstveno griješenje. Dakle, čovjek griješi. Međutim, da bi na ovome svijetu mogao sačuvati čast i ugled, budući da je stvoren kao čovjek, i da bi postigao sreću vječnoga svijeta – on ne bi smio svjesno griješiti i ustrajavati u griješenju.
Ideja džemata je, između ostalog, poredjenje. Džemat po svojoj prirodi mora sadržavati ljude potpuno različitih intelektualnih, socijalnih i svih drugih karakteristika. Za razliku od nekih drugih skupina koje svoje članove primaju po principu sličnosti, muslimanski džemat mora sadržavati različitost. Ukoliko jedan džemat okuplja samo intelektualce ili samo zemljoradnike, onda s tim džematom nešto nije u redu.
Opijat je lijek koji sadrži opijum i koristi se za uspavljivanje. U svakodnevnom govoru, pod riječju opijat podrazumijevamo bilo koje opojno sredstvo koje ima dejstvo slično opijumu – umirujuće, uspavljujuće, halucinogeno.
Kada čovjek živi u stabilnoj državi i u relativnom blagostanju, posebno ako je smješten u gradu, onda se nema razloga pitati o smislu niti imati bojazan i svijest o tome da će svakako umrijeti. On podrazumijeva da mu i pripada sve ono što ga okružuje i da nema opasnosti da to jednog dana izgubi. Život u gradu čovjeka gotovo u potpunosti odvaja od prirode i vremenskih prilika i neprilika.