Duhovno traganje
Autor Imam Rabbani
Mektubat, Imam Rabbani, tom I, 61. pismo
Uzvišeni Allah neka Vas opskrbi pojačanim traženjem Njega, a izbjegavanjem svega onoga što se suprotstavlja dolasku do Onoga koji se traži, hurmetom prvaka čovječanstva, koji je lišen iskrivljena pogleda, na njega i na njegovu porodicu neka su salavati i teslimati!
Počašćeni smo vašim pismom koje nam je stiglo. Obzirom da su traganje i čežnja ukazi na postojanje duhovne žeđi i duhovnog osjećaja slasti, oni bivaju kod ljudi koji posjeduju ispravno viđenje izrazito pohvaljeni.
Postojanje traganja je radosna vijest o pristizanju u blizinu Traženog. Žeđ je uvjet za dolazak Onome koji je cilj. Jedan od duhovnih uglednika je rekao: „Ako tražiš dat će ti se. A ako ti se ne dadne, pa ti pojačaj traženje!“ Zbog toga, postojanje carstva traženja treba ubrojati u najveće blagodati. Treba se i čuvati svega onoga što se traganju suprotstavlja kako ne bi došlo do zahlađenja u traganju, a da se toga i ne bude svjesno, i kako ta hladnoća ne bi uticala na duhovnu zagrijanost.
Duhovna zagrijanost
Jedan od najvećih znakova čuvanja duhovne zagrijanosti je zahvaljivanje na tom carstvu, jer: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, uistinu, još više dati“ (Ibrahim, 7.) i stalno pribjegavanje i obraćanje Uzvišenom Hakku, kako lice traganja ne bi bilo okrenuto od pravca kābe Njegove neprolazne ljepote.
Pa ako postizanje istinskog pribjegavanja i obraćanja Allahu ne bude olakšano, ne treba se sustezati od formalnog pribjegavanja i obraćanja, jer se u hadisu navodi: „Ako nemožete plakati (dok učite Kur'an), onda se tjerajte da plačete.“
Održavanje duhovne zagrijanosti traje sve do vremena dolaska šejhu kamili-mukemmilu (onoga koji je potpun i koji druge upotpunjava). Nakon dolaska takvom šejhu ne postoji druga obaveza osim prepuštanja svim njegovim htjenjima i bivanja poput mejta (mrtvaca) pred gasalom (onome koji ga kupa). Prvi fenaluk je fena fiššejh, a fena fiššejh je sredstvo do fenaa fillah.
Put pružanja i uzimanja duhovne koristi se gradi na postojanju veze i određene sličnosti između dvije strane (šejha i murida).
Tragaoc prvo mora imati berzah koji ima dva smjera, jer je tragaoc tek na početku puta i krajnje je duhovno strovaljen i prezren, kao i zbog toga što nema nikakve povezanosti s Hakkom, u ovom smislu. A taj berzah je šejh koji je potpun i koji druge upotpunjava (kamili-mukemmil).
Otrov koji ubija
Najveći uzrok malaksanja u duhovnom traganju murida je vezanost za nepotpunog šejha (eš-šejh en-nakis). A to je onaj koji je zasjeo na mjesto šejha a nije upotpunio svoj suluk i džezbu. Druženje sa njim je, za murida, otrov koji ubija. Vezivanje za njega je bolest koja uništava. Ovo druženje donosi pad i spuštanje sa stepena visokog potencijala i kapaciteta, čak ga baca sa vrha na dno. Zar ne vidiš da npr. bolesnik nakon što uzme lijek od doktora koji je manjkav u medicini, da mu takav doktor ubrza i poveća njegovu bolest i upropasti mogućnost otklanjanja njegove bolesti?! Ovaj lijek, pa makar i smirio bol i donio privremeno olakšanje, u suštini je prava šteta. Pa ako bi npr. takav bolesnik došao provjerenom specijalisti, takav liječnik će se prvo potruditi oko otklanjanja uticaja spomenutog „lijeka“ i liječit će ga sredstvima koja će izbacivati prethodno konzumirani lijek, a potom će početi sa otklanjanjem bolesti nakon prestanka tog uticaja.
Osovina puta nakšibendijskih velikana je u sohbetu (druženju), a ne u rekla-kazala, niti u slušanju koje je prazno u pogledu pravih srčanih stanja. Čak takva slušanja donose nezainteresiranost u traženju napredovanja na stepenicama blizine (kurb) i potpunosti (kemal).
Komentari
RSS feed for comments to this post